уторак, 23. октобар 2018.

KAD SVIRANJE BOLI....


Kad muzičko izvođenje boli, obično je kasno.....

Pre parališućeg bola iza kog sledi period nemoći obično bude dosta upozorenja, ali ko će se na to osvrtatati kad su POSTAVLJENI CILJEVI + NEADEKVATNO VEŽBANJE važniji od nas samih....

Pre neki dan me je pozvala mame jedne šesnaestogodišnje devojčice koja svira violinu da se raspita o Aleksander tehnici... glas joj je bio razdragan, kroz polu smeh mi je rekla da njena ćerka trenutno ne može da pomera jednu ruku, takoreći je (citiram) "poluinvalid" u stalnim bolovima....
U glasu prepoznajem ne razumevanje ozbiljnosti povrede...!!!!!!

Pa ko još može i da prepotpostavi da sviranje instrumenta može da povredi?! Ozbiljno da povredi?!
A može....
Može i da se oporavi, ali kod većine ne u potpunosti, i da se nastavi sa sviranjem, ili ne....i da se ponavljanjem istog ponašanja ponovo povredi, mnogo brže nego prethodni put....pa prestane sa bavljenjem umetnošću ....i živi sa prazninom....

Ali savremeno društvo nudi alate podrške za formiranje kvalitetne baze muzičkom izvođenju!  Aleksander tehnika je jedna od metoda samopodrške koja je odgovara na sve potrebe sviranja: psihofizička stabilnost, lakoća (muzičkog) kretanja, koordiniranost/povezanost misli, ideja, emocija, izvođenja, izvođača i instrumenta/kolega/publike. Prepoznata kao takva je sastavni deo studija scenskih umetnosti u svetu; svi eminenti muzički fakulteti je imaju u okviru nastave koja se bavi preventivom i zdravljem studenta (Royal College of Music-London, Berklee).
I tu je, dostupna i u Beogradu, za muzičare u kući muzike, na Kolarcu (27/28. 10.)

Brinite o sebi, brinite o svojoj deci muzičarima....mislite unapred, jer kad boli, boli jako, verujte mi znam, bila sam u toj situaciji....
 






недеља, 5. новембар 2017.

SVESNOST OPUŠTANJA

Učenje i usvajanje Aleksander(ove) tehnike uključuje i razumevanje važnosti osmišljenog, svrsishodnog opuštanja. Odmor, kako ga mi praktikujemo, često je vezan za nameštaj u dnevnom boravku ispred televizora. Međutim, prilagođavanje obliku sofe ne znači korist za naš organizam i u ATu često znamo da kažemo da udobno NIJE JEDNAKO dobro!
Zato, odaberite bolji vid odmora, onaj koji vam može koristiti! Taj izbor ne znači da će biti lak! Pitate se kako je to moguće? Zbog čega moj izbor odmora neće biti lak?
Pod jedan, mi se ne odmaramo, mi se gasimo....Isključimo se, pritisnemo off i onda nam je svejedno u kakvom smo položaju, koristili to nama ili škodi, šta se zapravo dešava u nama dok smo u tom stanju.
Pod dva, ne smatramo da nam za odmor treba plan, osmišljenost, prisutnost, svesnost. Sve ovo navedeno znači angažovanje, a mi baš to želimo da izbegnemo!

Zbog toga su efekti odmora mali, nedovoljni...

Ako se odlučite da promenite svoj vid "odmora" na vama je da umesto "udobnosti" sofe odaberete tvrdu podlogu, legnete na leđa, stavite dve knjige pod potiljak, dlanove ka dole sa obe strane pupka, savijete kolena i prepustite se gravitaciji da radi za vas. Dozvolite da budete prisutni sa sobom, da osetite kako se ODMARATE i razumete šta to zapravo znači - da postoji put, proces koji nas dovodi do dobrog osećaja, da se to ne dešava samo od sebe.... Dajte sebi sa sobom10,15 minuta,  pustite da sve pre tog trenutka ostane iza vas i osnažite i pripremite sebe za ono što sledi tako što ćete se svesno opustiti.

Ako vam ne bude išlo, nastavnik Aleksander(ove) tehnike je tu za vas. On će vas uvesti u ovaj proces i naučiti da ga samostalno praktikujete (www.aleksandertehnika.rs).

четвртак, 5. октобар 2017.

NE PANIČI!!! HAJDE DA DIŠEMO!

Prema rezultatima Američke plućne asocijacije, prosečna odrasla osoba udahne i izdahne između 15 i 20 puta u jednoj minuti što znači da to uradimo oko 20 000 puta u toku dana!

Pluća nemaju mišićno tkivo kojim bi "pumpala" vazduh unutra i van, već je taj posao dodeljen dijafragmi i grudnom košu.

U svakodnevnim aktivnostima obično nismo svesni načina na koji dišemo, ali kada se nađemo u stresnoj situaciji često se dešava da "ostanemo bez daha".... Bez obzira na razlog stresa ili napada panike naša reakcija se verovatno ponavlja i jako liči ili je identična svakoj prethodnoj reakciji u sličnim životnim situacijama.

Ali kako izaći iz "vrzinog kola"? Šta je to što me sprečava?

Prevazilaženje automatske reakcije na stresnu situaciju nije lak, ali je dostižan cilj!
Primenom  Aleksander tehnike možemo naučiti da umesto (o)stajemo u problemu promenimo ugao gledanja, način razmišljanja i zakoračimo u izmenjenu stvarnost. Ako ste u mogućnosti, setite se i zapišite svoj tok misli i ponašanja iz prethodne stresne situacije koja je kod vas izazavala osećaj tegobe, paniku. Uporedite napisano sa prethodnim, sličnim situacijama. Uviđate li šemu, matricu? Da li je poklapanje u proseku između 70% i 90%? 
Kada sledeći put osetite da će se isti šablon misli i ponašanja ponoviti, kažite sebi STOP, "zaustavite vreme" i uvedite makar jedan izmenjen detalj toj situaciji: zakoračite korak napred, nazad, u stranu; prekinite situaciju tako što ćete otići da popijete čašu vode, umijete lice; povucite se ili istupite....

Jedan od razloga koji nas sprečava da izmenimo svoje ponašanje leži i u činjenici da nam je disanje izmenjeno: plitko i bez mogućnosti da nam obezbedi dovoljno kiseonika potrebnog za naše kvalitetno razmišljanje i reagovanje. Što više razmišljemo o procesu disanja, sve nam se više čini da nemamo dovoljno vazduha !!! I opet, svaki put ista ili slična situacija prati isti osećaj! Uporno se trudnimo da udahnemo duboko, punim plućima, sećamo se svih obuka o abdomalnom disanju, međutim situacija je sve teža i nivo stresa i panike raste....
Kako ga promeniti? Hajde da probamo da izmenimo samo jedan detalj. Pogledajte ilustraciju pluća. Uočite da vaša pluća počinju malo iznad ključne kosti!!!


Sledeći put kad se nađete u situaciji koja vam "oduzima dah", setite se ovog podatka i udahnite malo vazduha, samo u koren vrata, u vrh pluća, biće sasvim dovoljno! Ne mučite i iscrpljujte sebe idejom da u takvim situacijama treba da (is)punite pluća vazduhom....

Samo nastavite da dišite... jer, znajte, nisu i ne moraju svih 20 000 udaha u jednom danu biti isti! 


среда, 31. август 2016.

LISTENING AS I SEE IT ili OSLUŠKIVANJE ŽIVOTA

Inspiration for this blog came from Alun Thomas workshop "Platforms for Expression" at 9th International Conference for Alexander Technique in Music Education (30/31st of July, London). Story began here... I will folow and share with Freedom in my thoughts...

Thinking about LISTENING, I came to list of ways how we connect with that sense:

1) When we think simplified, it can be described as listening or non listening, and as I see it, the both statements are "incorrect". If someone can stay behind "I am listening, or I am not listening, and that is that", we can assume that person is not present when You are talking to him/her (even when he/she is find it as listening), or on the other hand, that he/she can hear "through" the walls (when he is not listening). The truth is somewhere in between...;
2) Step further, we can listening and noticing, or listening and not noticing. In that approach I can recognize thinking, and rethinking, evaluating, and describe that as begging of finding the way to truly hear the sound of our life.
3) At next level there is a possibility for listening outside comes, and listening inside comes. Because one doesn't exclude the other, we can go deep under our skin, but at the same moment stay present at the moment which is going on. I see it as the moment when we are loosing our dominant sense, and becoming awake.
4) And then you realize that you can't listen only with your ears, you feel it is not enough, so you follow your insight to become one with yourself, and start listening with whole. Than you find out that you are present and you can hear the sound of your life, sound of my life, maybe for the first time.

Do you recognize any of this examples in people you know? Following Alun's listening exercise, memory came to my mind: I had opportunity to be present on instrumental workshop of great flutist Emmanuel Pahud. He was standing a step behind me, while he was listening the student playing. I felt how he was listening, I didn't need to turn and see. I could describe it as present, powerful, comprehensive listening! And then he stepped in front of me, so I could even see how it looks like, and it is amazing! The skin, body, open hart and open mind were picking every slight musical change in interpretation of student music making. And of course, he gave a feed beck according to way how he did listening...

What can you say about yourself? How do you listen?

As F.M.Alexander tought us with his example, we can't make change only if we wish for change to happened, so we inhibit....

                                                                                                                           To be continued

Inspiraciju za pisanje ovog bloga sam dobila na radionici Aluna Tomasa "Platforme za izraz" u okviru Devete internacionalne konferencije o Aleksander tehnici u muzičkom obrazovanju, održane u Londonu 30/31.7. Nadovezaću se na njegov blog (link možete naći u tekstu iznad na mestu here) i pokušati da ostanem otvorenog uma za sagledavanje teme slušanja. 

Razmišljajući o tome kako sagledavam doživljaj slušanja,  spontano je nastala gradacijska lista mogućnosti:
1) Pojednostavljano posmatrano, možemo reći da ja slušam ili ne slušam, ali se čini da su oba tvrđenja "netačna". Naime,  ako neko može stati iza izjave:" Ja slušam, ili ne slušam i to je to! ", možemo pretpostaviti da ta osoba ne sluša dovoljno pažljivo i kada tvrdi da sluša, ili s druge strane čuje i "kroz zidove" kad ne sluša.... Realna slika je negde između.... 
2) Korak dalje,  možemo slušati i primećivati, ili slušati i ne primećivati. Tu možemo uočiti uviđanje, analizu, odlučivanje i čini se da je to početak prepoznavanja načina da se oslušne život "punim plućima". 
3) Na sledećem nivou slušanja, postoji jasna i prepoznatljiva razlika u slušanju spoljnih i unutrašnjih zvukova. Kako jedno ne isključuje drugo, odlazeći dublje sebi pod kožu, možemo biti svesnije prisutni i u momentu koji se odigrava. Za mene je taj trenutak onaj u kome gubimo dominantno čulo i isećamo se zaista budnim! 
4) Tada shvataš da nije dovoljno da slušaš samo ušima, pa pratiš svoj instikt i pristupaš slušanju celovit! Postaješ jedno sa sobom,  sa (zvukom) muzikom svog života, muzukom mog života, možda po prvi put. 

Prepoznajete li ove primere kod svojih poznanika? Probajući Alunovu vežbu slušanja (osluškivanja) iz bloga gore citiranog, setila sam se jednog primera vrednog spominjanja. Prisustvovala sam času flaute koji je držao Emmanuel Pahud. Stajao je korak, dva iza mene dok je učenik svirao. Bez potrebe da ga vidim, osetila sam kako sluša. To bih mogla opisati kao prisutno, angažovano, posvećeno slušanje. A onda je iskoračio ispred mene i imala sam priliku i da vidim kako to izgleda. Koža, telo, otvoreno srce i prisutan um su prepoznavali svaku nijansu u muzičkoj intrepretaciji. Naravno, saveti i mišljenje o sviranju bili su bogati i detaljni kao i način slušanja.... 

Ali da se mi vratimo nama... Kako mi slušamo? Ima li prostora za promenu? 

Ostajući dosledni učenju Aleksander tehnike, ako želimo da se promena dogodi, svoj put ka promeni započinjemo sa odlukom da ništa ne uradimo..... 

. . . . . . . . . . . . . . . . . .  Nastaviće se. . . . . . . . . 


четвртак, 31. март 2016.

MOJA SKOLIOZA I ALEKSANDER TEHNIKA - lična priča

Isprovocirana informacijom da dete poznanice (uzrasta između 12 i 16 godina) odlazi na operaciju kičme, imala sam toliko toga da kažem na tu temu....Emocije poput ljutnje, tuge, brige, razočarenja, što u sistem, što u način kako opšte sagledavamo takav problem preplavile su me. Ali sam zastala, i u mojoj ideji da kontinuirano pišem na ovu temu odlučila da mesto ustupim iskustvenoj priči devojčice koja je na časove Aleksander tehnike došla sa izraženom skoliozom koja je imala veliki uticaj na kvalitet njenog života u skoro svim aspektima.  



Evo kako I.M. to opisuje: 

Stanje pre Aleksander tehnike:
Prvo sam imala kifozu u detinjstvu koju sam uspela da ispravim dvaput. Kada mi se kifoza vratila, vratila se zajedno sa skoliozom u osnovnoj školi. Nosila sam pretešku torbu preko jednog ramena. Zbog toga je mišić u lumbalnom delu ojačao, a da bi se uspostavila ravnoteža u grudnom delu sam dobila još jedno iskrivljenje. Klasične vežbe za kičmu su pogoršavale stvar. Sa 16 godina sam se ukočila prvi put. U trenutku kada sam saznala za Aleksander tehniku i otišla na seminar imala sam 19 godina, leva strana struka je bila apsolutno ravna. 

Aleksander tehnika:
Prvih mesec dana je telo bilo zbunjeno. Sećam se da jednu nogu nisam nikako mogla da opustim. Mic po mic je moje telo učilo i pamtilo kako treba da se "ponaša", ali kada je počeo junski ispitni rok nisam išla na časove i imala sam velike bolove dve nedelje. Nisam mogla da sedim, a kamoli da hodam. Posle tog perioda, pogledala sam u ogledalo i videla normalan struk. Vremenom sam naučila da budem opuštena u ispravnom položaju. Onaj ogroman mišić na levoj strani se smanjio i omekšao. 

Posle Aleksander tehnike:
Kada sam osetila da mogu sama da je primenjujem u svakodnevnom životu, prestala sam da idem redovno na časove. Kasnije sam krenula i na jogu. Joga nije bila za mene opcija pre AT-a.

Hvala joj što je svoje iskustvo podelila sa nama i što primenjuje AT kao vid brige o sebi! 
Narednog puta, njena priča iz ugla nastavnika Aleksander tehnike. 

недеља, 31. јануар 2016.

Najmanje poželjno "S"

Skolioza predstavlja krivljenje kičme na levu ili desnu stranu u obliku "C", ili na obe strane u obliku "S". Naučne studije pokazuju da su najčešći uzroci deformiteta kičmenog stuba: 1) genetske predispozicije, 2) problemi skeletnog sistema, 3) loša biomehanika, 4)  nervni sistem, 5) način života ili 6) okruženje (spoljni činioci). Međutim, tačan uzrok promene je teško definisati pa je i njena progresija nepredvidiva (više o skoliozi na ). Javlja se u najranijem uzrastu, u fazama intezivnog rasta, u pubertetu ili na završetku rasta; češća je kod devojčica nego kod dečaka, a statistika kaže da svaka treća od 100 osoba ima skoliozu.

Kako izgleda i kako utiče na svakodnevnicu?
Vidljive promene kod osoba koje imaju skolioznu kičmu je različita visina ramena, lopatice, karlice. Kako bol ne mora biti stalno prisutan, rešavanju problema skolioze se pristupa tek kada njeno prisustva ometa obavljanje svakodnevnih radnji (višečasovno sedenje, stajanje), sporta i kada bol u leđima postane ometajući. Njeno prisustvo tada utiče na sve aspekte života, unutrašnji/telesni balans, samopouzdanje.

Aleksander tehnika kao vid rešavanja problema skolioze?
Asocijacija za bavljenje problemom skolioze u Velikoj Britaniji imenovala je Aleksander tehniku kao korisnu praksu za prevazilaženje skolioze. Usvajajući AT, osobe sa skoliozom, uče se pronalasku unutrašnjeg centra i izgradjuju bolju podršku u stopalima. Razvijajući tehniku za aktivnu podršku telu pri pokretu i u mirovanju, učenici smanjuju pritisak - kompresiju kičme i doživljavaju "oslobađanje". Studije primenjivosti Aleksander tehnike u rešavanju problema skolioze pokazuju promene na kičmenom stubu u opsegu od 4-15 stepeni u periodu od godinu dana.

                       Nastaviće se....